Studoši

enaiks Koliko kužim, ovisi o zadatku. Ako bude napisano s minimalno bitova onda to želiš napisati s 0.f. Ali nisam ni ja iskreno siguran kako se treba to tretirati u tim situacijama.

enaiks mislim da pises taj denormirani kad vise ne mozes smanjiti potenciju u eksponentu.
npr ako ti je granica za eksp [-2, 3] a binarni broj ti je 0.0001, onda ne mozes napisati 2^-4 * 1, nego 2^-2 * 0.01

moze li netko objasniti ovaj zadtak? dobije se l1 = 1, l2=-1.
Meni ispadne da ni za jedan postupak nije stabilno??

enaiks

enaiks Jednom kada dobiješ lambde, vučeš pravce iz ishodišta kroz svaku lambdu. Ako onda možeš pronaći neki faktor skaliranja (tj. T) takav da obje lambde istovremeno po tom pravcu translatiraš u stabilno područje nekog algoritma, onda taj algoritam možeš koristiti s tim T-om.

@enaiks molim te da pitanja nevezana za ZI postavljaš ovdje, u Pitanja i odgovore, jer izgleda pomalo bezobrazno da ignoriraš ovoliko premještaja.

Ako nema direktne veze sa ZI, ne pripada u temu za ZI.

Last minute, jel bi znao netko objasniti kako izracunati ovu vjerojatnost prezivljavanja?

Ako imamo dvije jedinke i križamo ih uniformno s proizvoljnim vektorom R, da li je moguće naći optimum?
Ovako na prvu bi rekao da je moguće pošto možemo “namještati” vektor R kako nam odgovora, no kako to dokazati i jesam li u pravu?

Stark Bitovi u slučajnom vektoru se prepisuju u dijete samo ako su roditeljski bitovi različiti. Npr. ako je optimalno rješenje 10000, a roditelji 10100 i 10101, na trećem bitu ne možeš dobiti 0 koji god vektor R da uzmeš za križanje, ali u slučaju kad su roditelji 10001 i 10100 (uz isti optimum) moglo bi se dobiti optimalno rješenje uz npr. R=00000. Dakle, da bi se odredilo je li moguće dobiti optimalno rješenje uz proizvoljan vektor R treba provjeriti na kojim su pozicijama bitovi roditelja jednaki i podudaraju li se s odgovarajućim bitovima kod optimalnog rješenja. Ako se svi zajednički bitovi podudaraju s odgovarajućim bitovima optimalnog rješenja, onda se optimalno rješenje može dobiti uz neki vektor R, inače ne.

Joji Puno hvala

U ovom trenutku na videu

piše točan rezultat koji je dobiven pomoću e^{-0.1T}. Zanima me da li to uvijek vrijedi i da li (i kako) mi to može biti od pomoći kao kontrola pri rješavanju sustava? Što ako umjesto [imath]0.1[/imath] imam \lambda, dakle matricu?

Može netko objasniti ovaj zadatak? Zar nismo rekli da je Gauss-Newtonov postupak za rješavanje sustava nelinearnih jednadžbi? Kako bi se ovo riješilo? Zadatak je s ovogodišnjeg MI.

Stark

Pošto su ovdje zbrojevi kvadrata, najmanja vrijednost fje f je 0, to će bit kada su oba člana 0 a na njih možeš gledati ko one “nadomjesne” fje, i onda samo radiš taj postupak sa jakobijanom preko one formule

U zadacima za vjezbu, 1.12, zar nije minimalni broj bitova za eksponent 4 a ne 5, jer nam za 504 treba 2⁸, a 8 se moze dobiti sa k=4, jer je onda a=7 te je raspon eksponenta [15-a,-a] sto je [8,-7], a za drugi broj nam je potreban 2⁴ sto isto ulazi u to rjesenje?

Murin Nisam siguran, ali mislim da je tu problem rubni slučaj kad su u frakciji samo jedinice.

Mislim da je baš nešto slično pričao na predavanju.