tito u principu DCT-om se sliku rastavi na komponente koje izgledaju ovako:
dakle svaki ovaj kvadratić pokriva cijelu sliku i koeficijentom koji ostane odlučujemo s kolikim ćemo inzenzitetom uzet taj uzorak, a svi zbrojeni čine sliku.
možeš primijetiti tri stvari:
- na (0, 0) je istosmjerna komponenta slike, tj njena prosječna vrijednost.
- kako idemo prema rubovima, tako se dodaje još detalja u osi okomitoj na smjer kretanja
- otprilike istu količinu detalja imaš zig-zag kretanjem
I onda kad izađemo iz DCT-a, zbog HVS-a, prvo bismo i ovako i onako mogli odlučiti maknuti sve komponente (frekvencije) npr. u donjem desnom kutu jer slabo doprinose razlučivosti slike, tj ne vidi se razlika. i onda još možemo ekstra kvantizirati da prvo sigrno imamo cijele brojeve koje je lakše kodirati a uz to i da dodatno komprimiramo sliku odbacujući kad dođemo do npr. svih nula.